Sport za samopouzdanje

Od improvizovanih treninga, za nekoliko godina su stigli do titule prvaka Srbije u kategoriji do 15 godina

I ako smo u ovim krajevima navikli da je lopta tradicionalno okrugla, u familiji Palija, baš i ne misle tako. Lopta koju oni obožavaju je jajastog oblika, a za tatu Ivana i sinove Nebojšu (16) i Mihajla (14) nema boljeg sporta od — američkog fudbala.

Priču o sportskoj porodici počinjemo saznanjem, da se tata Ivan, koji je 2018. godine zvanično pokrenuo klub „Gorillas”, gde je i trener, sportom nikada nije bavio.
— Na žalost, ja nisam bio sportista, niti aktivan igrač, niti trener. Upravo zato se trudim da deca budu na višem nivou nego ja — priča nam Ivan.

Naravno, sport igra veliku ulogu u čitavoj familiji, a američki fudbal je dobar i za disciplinu. — Veliki deo života je podređen sportu, deci naravno mora biti važna škola. Uspešni su i na tom polju, ali su naučeni da ne „štrebaju”, nego da moraju da razumeju to što uče. Majka Slađana radi pilates i jogu, upućena je na sportski život, a u američkom fudbalu nam je velika podrška. Sada je cela priča oko sporta još komplikovanija. Kako se dobro trenira, tako dolaze i uspesi, a sa njima i nove obaveze. Sada su tu i nastupi za reprezentaciju. Malo je komplikovano, ali je potpuno uživanje. Meni je veliko uživanje kada sam na vazduhu, okružen sa decom, sa sportistima. Podela uloga u porodici, po rođenju Nebojše, otvorila je put ka do tada nepoznatom sportu.

— Meni nikada nije bio problem da budem noću budan i onda je na mene bio red da se brinem o bebi. U to vreme se na „trećem kanalu” prenosio američki fudbal. Potom sam, 2010. godine, otišao da radim „na brodovima” u Americi, gde američki fudbal broj jedan. Na primer, najskuplji klub u ovom sportu vredi kao Real, Barselona i pola Bajerna zajedno.
Otkrio je da istorija ovogsporta kreće od 1880. godine, da je strategija u njemu neverovatna. Vratio se kući, u želji da aktivno učestvuje u odrastanju porodice, gledao je i dalje profesionalnu američku ligu NFL, a mlađi sin Mihajlo je prvi počeo da postavlja pitanja, kakav je to sport. Počeo je i stariji Nebojša i ubrzo se „zaraza” širila.

— U tom momentu, američkog fudbala više nije bilo u Subotici, ali je bilo u Somboru. Tokom 6-7 meseci smo išli na treninge dva puta nedeljno u Sombor. Kada su oni odustali od ove kategorije, dali su mi četiri kacige i četiri štitnika za torzo i tako je i bilo. Izašao sam na spomenik na Prozivci, da treniram svoja dva sina, onako kako sam video na internetu, i deca su počela sama da dolaze. Danas su treninzi na pomoćnom fudbalskom terenu, u Aleksandrovu, a subotičke Gorile imaju decu u više kategorija, igraju u beskontaktni (flag) i kontaktni (tackle) američki fudbal, prvaci su države, imaju reprezentativce u svojim redovima…

— Flag fudbal je u ogromnoj ekspanziji u celom svetu. Američki fudbal će 2028. godine biti na OI u Los Anđelesu, a moguće je da neko od ove dece i tamo završi, jer se Srbija trenutno nalazi među osam najboljih reprezentacija Evrope. Leži nam i ovaj sport! Što se nas u Subotici tiče uspeli smo da sustignemo klubove koji postoje i 17-18 godina, postali smo prvaci Srbije do 15 godina. Imamo tim i u kontaktnom fudbalu, iza nas su dve prijateljske utakmice. Dobri smo u defanzivi, ali još čekamo prvi „touchdown”, te prvu pobedu. Ako do toga dođemo u narednih godinu dana, bićemo zadovoljni. Iako je mlađi, Mihajlo se prvi „zalepio” za američki fudbal.

— Bilo mi je zanimljivo da gledam, kako ide igra, kakva su rušenjja, kakve su akcije. Priznajem, bilo je malo teže da se naviknem, jer o ovom sportu kod nas se malo znalo. Mnogo je pravila, imamo knjigu sa akcijama, a upravo su akcije važne na mojoj poziciji. Igram na mestu „quarterback-a”, na meni je da dodajem lopte, da vodim igru. Američki fudbal nije lak, u nekim elementima je i teži od drugih sportova, ali je izuzetno zanimljiv, dinamičan. Takve su utakmice, takvi su i treninzi. Kako Mihajlo igra, potvrđuje i da je na Prvenstvu Srbije do 15 godina proglašen za najkorisnijeg igrača. Član je reprezentacije, a predstoji mu novi izazov.

— Avgust nosti kamp reprezentacije u Požarevcu, a od 8. do 11. septembra igramo na Prvenstvu Evrope u Grosetu u Italiji. Srbija je pre četiri godine bila treća, verujem da taj rezultat možemo da nadmašimo.

Saznajemo da je Nebojša sjajan u kontaktnom fudbalu, gde je stekao status oštrog defanzivnog igrača.

— Trenirao sam pet godina košarku, a kada sam video da mlađi brat počinje sa američkim fudbalom zainteresovao sam se za ovaj sport. Igrao sam flag fudbal, imam dve vicešampionske titule, ali mi se više sviđa kontaktni. Dinamika je izuzetna, adrenalin je tu, prava stvar, ako mene pitate. Sviđa mi se kada ima kontakta u igri, borimo se, obaramo se, kažem, izuzetno je dinamično.

Nebojša igra na poziciji „linebacker-a”, odnosno u sekundarnoj liniji odbrane, a raduje ga što cela ekipa napreduje. Na kraju priče, koja bi mogla napuniti i nekoliko novinskih strana, Ivan Palija ističe važnu tvrdnju:

— Garantujem da je američki fudbal sport samopouzdanja. Sva deca koja imaju takvih problema, bez obzira da li je to zbog fizičke konstitucije, kilaže, karaktera, će posle bavljenja ovim sportom imati veće samopouzdanje, u svakom segmentu života.